Nakon višemjesečne političke napetosti i otvorenog sukoba s institucijama Bosne i Hercegovine, čini se da je Milorad Dodik odlučio promijeniti pristup i — makar privremeno — spustiti tenzije. Povlačenje svih osporenih i neustavnih zakona, koje je Narodna skupština Republike Srpske nedavno poništila, mnogi u političkim i diplomatskim krugovima tumače kao rezultat dogovora postignutih između Željke Cvijanović i predstavnika nove američke administracije.
Cvijanović je, podsjetimo, tokom ove godine tri puta boravila u Washingtonu, gdje je održala niz sastanaka sa zvaničnicima State Departmenta i američkog Kongresa. Ti sastanci su bili zatvoreni za javnost, ali se u političkim kuloarima sve glasnije govori da je upravo tamo dogovoren plan koji se sada realizira — formalno povlačenje secesionističkih zakona RS-a, uz postepeno ublažavanje američkih sankcija Dodikovim saradnicima.
Prema dostupnim informacijama, četiri imena su već uklonjena s američke “crne liste”, što dodatno potpiruje sumnje da postoji širi aranžman između Dodikovog kruga i nove administracije Donalda Trumpa. Ipak, i dalje nije poznato šta je Republika Srpska zauzvrat morala ponuditi, odnosno koje su tačne obaveze preuzete tokom tajnih razgovora u Washingtonu.
Analitičari ističu da su „ustupci već vidljivi“ — od iznenadnog priznanja da Dodik više nije predsjednik RS-a, do potpunog odustajanja od narativa o rušenju ustavnog poretka BiH. Ono što će, kako kažu, tek postati vidljivo, vjerovatno će dodatno razjasniti obim i sadržaj američko–banjalučkog dogovora.
Podsjetimo, do prije samo nekoliko mjeseci Dodik je javno demonstrirao prkos — bio je optuženik pred Sudom BiH, prkosio međunarodnim institucijama, i uz oružanu pratnju Žandarmerije napuštao teritoriju BiH. Bio je, faktički, bjegunac koji je prelazio granicu s ciljem da izbjegne hapšenje, nadajući se da će „nova Trumpova Amerika“ pružiti političku zaštitu njemu i njegovim saradnicima.
Njegova očekivanja su, međutim, bila preuveličana. Dodik je vjerovao da će povratak Trumpa u Bijelu kuću označiti slabljenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa čak i otvaranje prostora za rasparčavanje Bosne i Hercegovine, po uzoru na model koji je Rusija pokušala u Ukrajini. No, pokazalo se da Washington nema namjeru rušiti Dejton, nego da je cilj smiriti političke tenzije i vratiti komunikaciju s Banjalukom u institucionalne okvire.
Paradoksalno, Dodik sada pokušava da se prikaže kao političar koji „donosi mir“ — iako je upravo on, svojom višegodišnjom politikom blokada, doveo BiH u stanje trajne krize. Upravo ta strategija je, kako navode brojni politički analitičari, učinila zemlju nefunkcionalnom. U takvom okruženju, lideri „Trojke“ (SDP, NiP i Naša stranka), koji su s Dodikom formirali državnu vlast, pogrešno su procijenili njegovu spremnost na kompromis.
Sada se nalaze u paradoksalnoj situaciji — dok su ranije tvrdili da „više nikada neće sarađivati s Dodikom“, danas moraju komentarisati odluke koje State Department otvoreno pozdravlja kao poteze u pravcu stabilizacije. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković već je priznao da „Dodikov zaokret mora biti pažljivo praćen“, dodajući da „ni kada se neprijatelj povlači — ne treba spustiti gard“.
Pitanje koje se sada sve češće postavlja jeste: šta je stvarni razlog ovog naglog obrta? Osim interesa za političku stabilnost, neki analitičari smatraju da u pozadini mogu stajati ekonomski i resursni motivi, posebno kada je riječ o prirodnim bogatstvima Republike Srpske.
Dodik je prošle godine tvrdio da „američki izviđački avioni nadlijeću RS i snimaju njena prirodna bogatstva“, poručivši tada da ih „nikada neće dobiti“. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u maju ove godine, otvoreno je izjavio da je RS spremna za partnerstvo u istraživanju minerala sa SAD-om, Mađarskom, Rusijom, Kinom i Srbijom. To je dodatno pojačalo sumnje da bi upravo rudna bogatstva mogla biti tema pregovora između Cvijanović i američkih zvaničnika.
Neki sarkastično primjećuju da je Željka Cvijanović, odlazeći u Washington, možda „u torbici ponijela i poneki rijedak mineral kao zalog dobre volje“, pokušavajući time popraviti odnose Banjaluke i Washingtona, koji su bili zamrznuti još od perioda sankcija iz Bidenove administracije.
Na taj način, Milorad Dodik — političar koji je do jučer prijetio otcjepljenjem — sada pokušava izgraditi novu verziju sebe kao pregovarača i mirotvorca, dok američka strana, pragmatično, koristi njegovu političku slabost da vrati institucije BiH u ustavni okvir bez daljeg pritiska.
