Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana usvojen je u srijedu u Predstavničkom domu Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, čime je napravljen značajan korak ka njegovom konačnom stupanju na snagu. Ovaj zakon, koji ima snažne političke, sigurnosne i ekonomske implikacije za cijelu regiju, posebno se odnosi i na Bosnu i Hercegovinu, a u javnosti je izazvao veliko interesovanje, ali i zabrinutost određenih političkih struktura.
Kako je pojasnio novinar i analitičar Salihović, riječ je o prijedlogu zakona koji je javnosti predstavljen prije nešto više od sedam dana, a koji je sada dobio jasnu podršku u donjem domu američkog Kongresa. Za zakon je glasalo ukupno 312 zastupnika, od čega 197 republikanaca i 115 demokrata, što pokazuje rijedak stepen dvostranačkog konsenzusa kada je riječ o politici Sjedinjenih Američkih Država prema Zapadnom Balkanu. Protiv je bilo 197 zastupnika, ali to nije bilo dovoljno da se zaustavi njegovo usvajanje.
Sljedeći korak u zakonodavnom procesu jeste razmatranje zakona u Senatu SAD-a. Prema najavama iz Washingtona, očekuje se da zakon dobije podršku i u gornjem domu Kongresa. Ukoliko se to dogodi, ostaje još samo formalni potpis predsjednika Donalda Trumpa, nakon čega bi zakon stupio na snagu. Time bi njegove odredbe postale obavezujuće za ključne američke institucije, prije svega State Department i Pentagon, što dodatno naglašava njegovu težinu i političku snagu.
Vrijednost kompletnog paketa zakona, koji je dio šireg budžetskog i sigurnosnog okvira Sjedinjenih Američkih Država, procjenjuje se na oko 900 milijardi dolara. Iako se taj iznos odnosi na širi spektar globalnih sigurnosnih i odbrambenih pitanja, dio koji se tiče Zapadnog Balkana fokusiran je na jačanje demokratije, stabilnosti, borbu protiv korupcije i suzbijanje malignih stranih utjecaja.
Jedan od najvažnijih i ujedno najosjetljivijih segmenata ovog zakona odnosi se na uvođenje sankcija. Prema zakonskim odredbama, sankcije se moraju uvesti u roku od 90 dana od stupanja zakona na snagu, i to protiv svih pojedinaca za koje se utvrdi da su bili uključeni, ili su pokušali biti uključeni, u korupciju povezanu sa Zapadnim Balkanom. Ove sankcije ne odnose se samo na finansijsku korupciju, već i na zloupotrebu političke moći, potkopavanje institucija i destabilizaciju demokratskih procesa.
Osim toga, zakon predviđa sankcije i protiv osoba, politika i struktura koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost ili teritorijalni integritet bilo koje države ili područja na Zapadnom Balkanu. Upravo ova formulacija izazvala je posebnu pažnju u Bosni i Hercegovini, jer se direktno odnosi na secesionističke, etnički ekskluzivne i destabilizirajuće političke projekte.
Na pitanje “ko se treba plašiti”, Salihović je bio vrlo jasan. U kontekstu Bosne i Hercegovine, to su, kako navodi, politički akteri koji zagovaraju ideju trećeg entiteta, bez obzira kako ga nazivaju, zatim oni koji otvoreno ili prikriveno pozivaju na otcjepljenje dijelova države, kao i oni koji zagovaraju koncept tzv. “fildžan-države”. Takve politike, prema američkom zakonu, mogu se smatrati prijetnjom stabilnosti i teritorijalnom integritetu zemlje, što ih direktno dovodi u zonu potencijalnih sankcija.
Usvajanje ovog zakona jasno pokazuje da Sjedinjene Američke Države ne namjeravaju odustati od aktivne uloge na Zapadnom Balkanu. Naprotiv, poruka iz Washingtona je da će destabilizirajuće politike, korupcija i urušavanje državnih institucija biti sankcionisani, bez obzira na to dolaze li iz vlasti ili opozicije.
Zbog svega navedenog, ovaj zakon predstavlja ozbiljno upozorenje političkim elitama u regiji, ali i snažnu podršku građanima i snagama koje se zalažu za demokratiju, vladavinu prava i očuvanje mira. Njegova primjena mogla bi imati dugoročne posljedice po političku scenu Bosne i Hercegovine i cijelog Zapadnog Balkana.
