Dok Washington i Tel Aviv ustrajno tvrde da je rat protiv Irana bio usmjeren isključivo na uništavanje nuklearnih i vojnih kapaciteta Teherana, novi izvještaj lista New York Times otkriva da su se iza zatvorenih vrata navodno razrađivali znatno dalekosežniji planovi. Prema navodima američkih dužnosnika upoznatih s operacijom, Izrael i Sjedinjene Države u ranim fazama sukoba ozbiljno su razmatrali scenarij rušenja iranskog teokratskog režima i dovođenja bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinežada na vlast.
Sve je, prema pisanju lista, pokrenuto u danima koji su uslijedili nakon prvih izraelskih udara, u kojima su ubijeni iranski vrhovni vođa i niz visokih državnih dužnosnika. Američki predsjednik Donald Trump tada je javno poručio da bi idealno rješenje bilo da vlast u Iranu preuzme „neko iznutra”. Prema navodima više izvora upoznatih s američkim procjenama sa samita u Pekingu, upravo je Ahmadinežad bio jedna od osoba o kojima se u tom kontekstu ozbiljno razmišljalo.
Ahmadinežad ranjen, plan zapao u probleme
Američki dužnosnici tvrde da je bivši iranski predsjednik bio upoznat s dijelovima plana koji su razrađivali Izraelci. No, čitava operacija ubrzo je krenula u krivom smjeru. Već prvog dana rata Ahmadinežad je zadobio ozljede u izraelskom napadu na njegovu kuću u Teheranu. Prema navodima američkih izvora i jednog Ahmadinežadovog suradnika, cilj tog udara bio je ukloniti pripadnike Revolucionarne garde koji su ga istovremeno čuvali i držali pod nadzorom.
Ahmadinežad je preživio napad, no prema dostupnim informacijama, nakon toga se razočarao u plan smjene režima. Od tada se nije pojavio u javnosti, a podaci o njegovom trenutnom boravištu i zdravstvenom stanju ostaju nepoznati.
New York Times navodi i da su Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu u rat ušli s procjenama koje su, prema ocjeni dijela američkih dužnosnika, ozbiljno podcijenile sposobnost iranskog režima da izdrži pritisak.
Bijela kuća odbija priču o promjeni režima
Glasnogovornica Bijele kuće Anna Kelly odlučno je odbacila tvrdnje da je cilj operacije bila promjena vlasti u Teheranu. Navela je da je Trump od samog početka jasno definirao zadatke operacije „Epic Fury”: uništavanje iranskih balističkih projektila, proizvodnih kapaciteta, ratne mornarice i savezničkih paravojnih skupina.
„Američka vojska ostvarila je ili čak premašila sve postavljene ciljeve, a naši pregovarači sada rade na sporazumu koji bi trajno okončao iranske nuklearne sposobnosti”, poručila je Kelly. Mossad nije komentarisao navode.
Venezuelanski model kao inspiracija
List navodi da su američki dužnosnici u prvim danima rata govorili o zajedničkim planovima s Izraelom za pronalazak pragmatičnijeg iranskog vođe sposobnog preuzeti vlast. Prema tvrdnjama izvora, Trump je u tom trenutku bio ohrabren ishodom američke operacije u Venezueli, u kojoj su snage SAD-a zarobile Nicolása Madura, nakon čega je privremena vlast uspostavila suradnju s Washingtonom. Jedan Ahmadinežadov suradnik usporedio ga je s Delcy Rodriguez, venezuelanskom političarkom koja je po okončanju te operacije preuzela vlast i počela blisko sarađivati s Trumpovom administracijom.
Ahmadinežad – kritičar teokracije, ali daleko od disidenta
Ahmadinežad je posljednjih godina sve otvorenije ulazio u sukobe s iranskim vodstvom. Optuživao je vrh države za korupciju, a Vijeće čuvara blokiralo mu je kandidaturu na predsjedničkim izborima 2017., 2021. i 2024. godine. Režim ga je postupno stavljao pod sve strožiji nadzor, sve dok praktički nije završio u kućnom pritvoru u teheranskoj četvrti Narmak.
Ipak, unatoč otvorenim kritikama, Ahmadinežad nikada nije prešao granicu i javno se distancirao od temelja islamske revolucije. Za predsjedničkog mandata od 2005. do 2013. godine bio je poznat po ekstremnim izjavama – negiranju Holokausta, pozivima na uništenje Izraela i ubrzanom povećavanju obogaćivanja uranija.
Njegove navodne veze sa Zapadom dugo su bile predmet špekulacija. U intervjuu za New York Times 2019. godine pohvalio je Trumpa i zagovarao zbližavanje Irana i SAD-a.
Bivšem šefu njegova kabineta Esfandiaru Rahimu Mashaiu 2018. godine suđeno je zbog navodnih veza s britanskim i izraelskim obavještajnim službama. Ahmadinežad je 2023. posjetio Gvatemalu, a 2024. i 2025. boravio u Mađarskoj, gdje je govorio na sveučilištu povezanom s bivšim premijerom Viktorom Orbánom – koji s Benjaminom Netanyahuom održava bliske odnose. Iz Budimpešte se vratio samo nekoliko dana prije početka izraelskih napada.
Šutnja koja je upala u oči
Kada je sukob otpočeo, Ahmadinežad je bio izrazito suzdržan u javnim nastupima, objavljujući tek nekoliko kratkih poruka na društvenim mrežama. Ta šutnja o ratu s državom koju je godinama opisivao kao glavnog neprijatelja Irana izazvala je lavinu komentara na iranskim platformama.
Plan koji je ostao nedovršen
Prema navodima dvojice izraelskih odbrambenih dužnosnika upoznatih s planiranjem, rat je Izrael zamislio u više faza: zajednički zračni udari SAD-a i Izraela, uklanjanje iranskog vrhovnog vodstva, mobilizacija Kurda za borbu protiv iranskih snaga, a zatim destabilizacija koja bi stvorila dojam gubitka kontrole režima – što bi u završnoj fazi otvorilo prostor za uspostavu alternativne vlasti.
No osim prvih vojnih udara i ubistva vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, velik dio zacrtanog scenarija nije se ostvario prema planu. List zaključuje da je operacija ozbiljno podcijenila otpornost iranskog državnog aparata i precijenila mogućnost SAD-a i Izraela da nametnu vlastite političke ishode.
Dio izraelskih dužnosnika i dalje ne odustaje od teze da je promjena vlasti u Teheranu bila izvediva. Šef Mossada David Barnea navodno je u internim razgovorima tvrdio da je plan — temeljen na decenijama obavještajnog rada i tajnih operacija u Iranu – imao visoke izglede za uspjeh, da je dobio zeleno svjetlo za punu provedbu.
